Klimatsko vanredno stanje i biološka raznolikost u Bosni i Hercegovini

0 Comment
361 Views

„RJEŠENJE JE U PRIRODI, RJEŠENJE JE U NAMA“

Onda kada je čovjekov život ugrožen u bilo kojem aspektu, on refleksno odgovara na prijetnju i razvija mehanizam zaštite i odbrane. Naši instikti nam ne dozvoljavaju da na opasnost odgovaramo ćutanjem i čekanjem. Za svoj život i budućnost potomaka, razumije se, spremni smo učiniti sve. Zašto onda zatvaramo oči pred klimatskim nedaćama i preusmjeravamo odgovornost sa nas samih? Koliko eksplicitan i urgentan problem mora biti da bi ga čovjek osvijestio i prepoznao? Samom spoznajom da klimatske promjene nisu apstraktan fenomen koji pripada nedodirljivim moćnicima ili dalekim krajevima svijeta, preći ćemo veliki dio puta ka svjetlijoj budućnosti. Mi smo dio rješenja, a rješenje pronalazimo u samoj prirodi. Sve što je potrebno jeste da joj se vratimo i živimo u skladu sa ostatkom živog svijeta.

Pristupanje klimatskim promjenama isključivo sa teoretskog aspekta do sada nije rezultiralo konkretnim rješenjima i nije suštinski zaintrigiralo čovječanstvo. Naučni aspekt i riječ stručnjaka mora se prilagoditi shvatanju modernog i već preokupiranog čovjeka. Mnogi ne vide poveznicu između otapanja glečera na Antarktiku i poplavljenog polja u obližnjem selu, izumiranja insekata i naše svakodnevne ishrane, sječe šuma i ekstremnih temperaturnih oscilacija… Zemlje u razvoju, baš poput naše, posvećenije su drugim pitanjima, bez svijesti da ako izgubimo planetu sve ostalo postaje irelevantno. U procesu širenja svijesti putem različitih medija, činjenice i egzaktni podaci su od izuzetnog značaja, međutim, ne smijemo se zadržati na zastrašujućoj statistici, procentima i brojkama. Okrugli stolovi, povelje i sporazumi se dese, potpišu, ali su minorni naspram osvještenog čovjeka koji istinski želi svojim djelovanjem spasiti planetu. Umjesto straha, širimo pozitivna iskustva i duh koji će motivisati ka promjeni.

Biološka raznolikost glavni je adut ali i suština na kojoj počiva rješenje klimatskih izazova. Koncept da ono što od prirode uzmemo, vratimo u nekom obliku i tako regenerišemo izgubljeno izvorni je oblik ljudskog bivstvovanja. Ljudi koji žive bliže prirodi upravo se tako odnose prema resursima za život. Održivi razvoj kao ravnoteža između potrošnje resursa i sposobnosti obnavljanja ekosistema dokazano predstavlja jedan od ključnih koraka pri neutralisanju štetnih emisija gasova koji su uzročnik naknadnih posljedica u vidu globalnog zagrijavanja, poplava, odumiranja vrsta, nedostatka pitke vode i hrane. Ekološka, hidrološka i geomorfološka raznolikost terena u Bosni i Hercegovini veoma je izražena, što je i razlog više da se posvetimo održivom pristupu i obnovi šuma, zemljišta i planinskih terena. Gradovi treba da se šire i napreduju, ali ne nauštrb prirodnih oaza, poljana i parkova. Pošumljavanje je po istraživanjima mnogih naučnika veoma isplativo i efektivno rješenje, gdje se fotosintezom apsorbuje ugljen-dioksid i time prečišćava vazduh. Zaštita vegetacije posebno je važna jer značajno utiče na prevenciju potencijalnih katastrofa kao prirodni odbrambeni mehanizam. Krčenjem šuma olakšava se slivanje vode, te dolazi do izlivanja rijeka i poplava kojih je u posljednjih 10 godina sve više u našoj državi. Kasnijom pojavom erozije i klizišta ugrožen je teren i poljoprivredna prostranstva što dovodi do smanjenog prinosa. Takođe, kako se brinemo o flori, tako bismo trebali i o fauni. Lov, ribolov i eksploatacija životinja umnogome narušava balans u lancu ishrane, stoga je preporučljivo da u našoj ishrani prioritet imaju namirnice biljnog porijekla. Kada osvijestimo prirodna bogatstva i naš odnos prema njima, spremni smo da mijenjamo navike i prelazimo na obnovljive izvore energije. Odavno smo prevazišli luksuz da dodatno zagađujemo i uništavamo životnu sredinu, pogotovo sa rastom populacije i potreba modernog svijeta.

Mladi ljudi, oni koji odrastaju u gradovima i zagađenim sredinama i nemaju izraženu vezu sa prirodom, ipak moraju biti inspirisani da prekinu dosadašnji tok stvari. Iako nismo direktno odgovorni za klimatske katastrofe, mi ti koji će se suočiti sa posljedicama. Priroda čeka da joj se prilagodimo i da svoje svakodnevne navike obavljamo u ritmu planete. Zato, obrazujmo se kako bismo se što prije našli na odlučujućim pozicijama i kako bismo bili u mogućnosti da kroz nauku dođemo do konačnog rješenja. A do tada, bitno je da resurse koristimo osviješteno, da se uključimo u diskusije, panele i da svoje slobodno vrijeme posvetimo volontiranju za životnu sredinu.

Tekst pisala: Anastasija Đorđa Bosančić


Postani član AIESEC-a

AIESEC traži nove članove u Banja Luci i Mostaru. O...