Može nam biti bolje tek nakon što sami uradimo dosta toga. Odakle trebamo početi da bi se iščupali iz ove situacije je definisati vrijednosni sistem koji je ugraviran u naša bića kao potkova na konju.

TRI POTREBE KOJE DEFINIŠU VRIJEDNOSNI SISTEM

Samoodređujuća teorija Edwarda Decija je, najkraće rečena, teorija  ljudske osobnosti. Temelji se na ljudskoj potrebi i motivaciji za ispunjenim životom, rastom i ispunjenjem psiholoških potreba. 

Odnosno teorija ti govori šta bi ti, kao jedan čovjek, trebao raditi da živiš kako-tako ispunjen i sretan život, nevezano od toga gdje ga živiš. Osnovne tri potrebe su:

• Potreba osobe za pronalaskom nečega važnog (i boljeg) prema čemu može težiti u životu — vrijednosni sistem
• Potreba osobe da sama upravlja smjerom svog života i da donosi odluke koje su u skladu s njegovim cijelim bićem — autonomija/kontrola
• Potreba osobe za interakciju, konekciju i brigu za druge ljude istih vrijednosti — zajednica

Ovo kad sam prvi put pročitao shvatio sam da sam to implementirao kroz godine, ali da nisam znao šta je to točno. I svaki put kada je falila neka od ovih stvari, onda je za sobom povukla i druge stvari. 

Bez vrijednosti i težnje prema nečemu, ništa nema smisla raditi i to za sobom vuče i zajednicu i autonomiju.
Bez zajednice, mi se osjećamo izolirano i naše vrijednosti prestaju značiti išta u svemu tome, a onda gubimo autonomiju jer nemamo radi koga biti autonomni.
Bez autonomije, osjećamo se kompletno nemoćno promijeniti bilo šta čime naše vrijednosti postaju nebitne, a zajednica se raspada radi izgubljenog efekta akcije i promjene. 

Suprotnost autonomije je naučena bespomoćnost, a kraj definicije tog pojma stoji – BiH. 

Tako da mi imamo problema ne s jednom. već sa sve tri potrebe koje nam mogu dati bolji život. 

VRIJEDNOSNI SISTEM

Vrijednosni sistem je skup mišljenja i uvjerenja osobe o onome kako bi se trebao živjeti život, šta je u njemu važno i kako težiti prema uživanju tih vrijednosti. 

Ono u što vjeruješ da je istina o tome kako bi se trebao živjeti život, je ono kako ćeš se i ponašati da bi doživio, iskusio i proživio te vrijednosti. 

Ako vjeruješ da su pare rješenje svih problema u tvom životu, onda ćeš raditi odluke koje će ti donijeti samo to. 
Ako vjeruješ da je uredu sve ono što većina radi, onda ćeš uvijek raditi sve ono što većina radi.

Vrijednosni sistem je težak radi mnogih stvari, a dvije glavne su teška promjena istog i nakaradne vrijednosti. 

Iskustvo je ključna riječ tu– nema promjene vrijednosnog sistema bez direktnog kontradiktornog iskustva. 

To mora biti iskustvo– ako nekome samo ispričaš to, promjena se neće dogoditi jer se vrijednosti sistem ne nalazi u logičkom već u emocionalnom mozgu. Tako da je potrebno iskustvo kako bi osoba promijenila svoje vrijednosti. 

Ljude uvjeriš da je moguć bolji svijet i društvo ne tako što im pričaš o tome, već tako što im pokažeš takav svijet.

AUTONOMIJA

Nema potrebe za autonomijom bez stabilnih vrijednosti. Jer zašto težiti autonomiji ako ne postoji nikakav vrijednosni sistem koji bi onda htio implementirati tom autonomijom? 

Dobrodošao u naučenu bespomoćnost, stanje unutar kojeg ljudi smatraju da oni nikada ništa ne mogu niti neće moći promijeniti i onda se tako i ponašaju. Ne rade na sebi niti na bilo čemu svom i onda i nemaju nikakvu moć mijenjanja bilo čega. 

Vrijednosni sistem se mijenja u kratkom roku, ali se autonomija stvara kroz godine truda, rada i navika. 

Autonomija je ona mašinerija koja stoji iza življenja svojih vrijednosti. Jer si samostalan i svoj, onda ćeš živjeti svoj vrijednosni sistem. Ako hoćeš biti pošten u sistemu koji nagrađuje ohole, pohlepne, nemoralne i neetične ljude, onda ćeš morat biti spreman na sve kazne koje ćeš doživjeti radi toga. 

Življenje svojih vrijednosti je privilegija, a ne povlastica.

Većina ljudi nikada ne napravi ovu odluku, nego je drugi naprave za njih. Nemoj biti jedan od tih ljudi i odluči se hoćeš li živjeti svoje vrijednosti danas i sutra što znači da ćeš ići malo “mimo svijeta” ili ćeš reći da ipak to nije za tebe jer je prefino i predobro u komforu tuđih uvjerenja. 

ZAJEDNICA

Zajednica ljudi — ono radi čega vrijedi živjeti jesu vrijednosti– je nešto što uvijek biramo i samostalno stvaramo. Pa i kada odaberemo neku već postojeću zajednicu, opet smo birali pripadati toj zajednici i osjećati je svojom. 

A ako ispravno definišeš vrijednosni sistem, onda će te sreća iznenaditi tako što će u tvoj život ući ne “sprida, nego sazad.”

via: https://brunoboksic.com/bit-ce-nam-bolje-tek-kada-zadovoljimo-ove-tri-potrebe-samo-odredujuca-teorija/