Van zone komfora u Istanbulu – Amina
Moja praksa u Istanbul desila se skoro prije dvije godine, a čini mi se kao da sam jučer pakovala kofere i rezervisala kartu. Otišla sam u Istanbul kao ja, a vratila se kao bolja verzija sebe.
DOLAZAK U ISTANBUL
Istanbul, grad od 18 miliona stanovnika, nikada ne spava. Na Sabiha Gokcen aerodromu su me čekali članovi AIESEC Istanbul Asia tima i Khaola, Marokanka iz Italije, praktikantica kao i ja, te djevojka koja će mi postati druga sestra.
Iako sam u sletjela u 7 poslije podne kod svoje host porodice sam stigla u 12 navečer, jer Istanbul 🙂 Prvi hostovi su mi bili Ummu i Erhan, studentski par sa istoka Turske sa kojima sam se super uklapala, a Ummu je na jesen slijedeće godine bila moja gošća u Sarajevu.
MOJA PRAKSA
Prvi dan na praksi je bio odličan, stanovala sam i radila na azijskoj strani, meni lično dražoj i boljoj za život. Projekt se odvijao u saradnji sa UN i holdingom Gedik u okviru koga je i Istanbul Gedik University. Naš tim je imao oko 40 učesnika i zaduženja su nam bila podjeljena prema oblastima koje studiramo sa glavnom temom ,,UN Agenda 2030- SDG 5 Gender equality”.
Kao student prava imala sam za zadatak da prolazim kroz sudske odluke turskih sudova kada su u pitanju sporovi povodom nasilja nad ženama, također pravila sam i obavljala upitnike sa stanovništvom Istanbula o mobingu žena na poslu, a za kraj sam pripremala analizu sada već aktuelne ,,Istabulske konvencije” i njene primjene u praksi.
Faze projekta koje smo svi zajedno odrađivali jesu dokumentarni film na temu rodne ravnopravnosti, kao i rad u grupama gdje smo razmijenjivali mišljenja i ideje. Kvalitet našeg projekta je prepoznat u turskom društvu pa smo tako imali priliku da o našoj praksi govorimo za Hurriyet i Daily Sabah.
Vrijeme poslije posla smo provodili u različitim dijelovima grada, vrlo često na ostrvima i obližnjem izletištu Šile. Posebno je iskustvo svakodnevica u kojoj živite, izlazite, istražujete Istanbul, radite, učite i zabavljate se sa grupom ljudi iz svoje generacija gdje svi dolaze iz različitih dijelova svijeta.
KRAJ PRAKSE
Projekat je završio gala prezentacijom projekta i zabavom nakon dodjele certifikata. Slobodna sedmica koja je ujedno bila i posljednja sedmica prakse je bila ispunjena emocijama. Koliko god sam nastojala, nisam se uspjela suzdržati od suza i depresivne faze koja uslijedi nakon prakse. To vrijeme koje provedete u potpunoj slobodi, van zone komfora gdje vam je svaki trenutak novo iskustvo je najveći luksuz koji ćete sebi priuštiti. Kada jednom osjetite takav način života teško se vratiti na staru rutinu, zbog toga nam svima želim zdravlje, mir i mnogo AIESEC projekata!
Moja Praksa u Istanbul – Amina Brahić
