Tomislav i AIESEC praksa – Pred odlazak na praksu imao sam mnogo očekivanja, a isto tako puno toga me je bilo strah. Po prvi put letim avionom i idem na duži period vremena u stranu zemlju.

Po dolasku u Istanbul primljen sam na najbolji mogući način i već nakon par dana sam se u potpunosti osjećao kao kod kuće. Prvi tjedan dana sam putovao po gradu i isprobavao razna jela. Upoznao sam praktikante sa svoje prakse i shvatio, da ću sa njima imati odlično iskustvo, ne samo radeći na projektu, nego i izvan njega.

Ostao sam očaran gostoprimstvom Turaka, koji su me prihvatili kao svoga već od prvog dana. Istanbul kao grad je predivan sa mnoštvom povijesti, ali ono što ga čini posebnim su baš ljudi. 

Projekt je krenuo tjedan dana nakon moga dolaska. Radili smo sa srednjoškolcima o UN-ovim ciljevima održivog razvoja.

Svako jutro bi počeli tako što bi plesali i igrali igre, da bismo se opustili i takvi lakše započeli dan. Poslije toga bismo se podijelili u grupe te kroz razne radionice pokušali približiti učenicima važnost UN-ovih ciljeva. Učenici su kroz rad razvili svoje govorne vještine engleskog jezika i naučili su da rade zajedno u rješavanju problema s kojima su se suočavali. 

U slobodno vrijeme smo se svi skupa družili te se još više povezali i upoznali jedni druge.

AIESEC praksa je bila daleko najbolje iskustvo u mom životu, gdje sam naučio toliko stvari o prijateljstvu, zajedništvu i obitelji. Volim Tursku, njezine ljude i njihov način života. Toliko toga su me naučili i pružili i bit ću im zauvijek zahvalan. Istanbul je za mene drugi dom i jedva čekam da se opet vratim. Potičem sve mlade ljude, koji imaju priliku, da se odvaže i odu na neku praksu, jer im ona može pružiti najbolje dane života, baš kao što je i meni.