U momentu dok pišem ovaj članak, ne postoji niti jedno mjesto na planeti Zemlji koje nije pogođeno klimatskom krizom u nekom obliku. A oblici u kojima se opasnost od nestanka ugodnog života, na koji smo svi navikli, su zaista raznoliki. Međutim, ono što, s razlogom, najviše zabrinjava ekologe i druge naučnike je pojam globalnog zagrijavanja koji se najčešće povezuje s pojmom klimatska kriza koji u sebi sadrži sve klimatske promjene i njihove posljedice koje trajno ostavljaju na biljni, životinjski i svaki drugi oblik života koji se odvija na plavom planetu.

Globalno zagrijavanje, u prvom redu, predstavlja postepeno zagrijavanje najnižih slojeva atmosfere kroz određeni vremenski period uzrokovano u najvećoj mjeri efektom staklenika. U 21. stoljeću, globalno zagrijavanje je postalo jedan od najvećih globalnih izazova sa kojima se svijet nosi, na ne baš najbolji način. Ono sa sobom nosi glavninu klimatske krize u svjetu.

Efekat staklenika zapravo ne predstavlja negativnu klimatsku pojavu, dapače. Zahvaljujući efektu staklenika, dio Sunčeve energije prolazi na Zemlju i zagrijava je, a dio se reflektuje i vraća nazad u atmosferu apsorbirajući se vodenom parom, metanom, ugljen dioksidom i drugim gasovima te sitnim česticama. Efekat staklenika zapravo pomaže pri održavanju optimalne temperature na našoj planeti. Međutim, ono što uzrokuje problem je pojačani učinak efekta staklenika usljed pojačanog rada industrijskih postrojenja koja proizvode mnogo veće količine ugljen dioksida koje se zadržavaju u atmosferi i ne apsorbiraju se pa se time postepeno povećava i Zemljina temperatura. Pored industrijskih postrojenja, veliki problem predstavlja i krčenje šuma, tj. deforestacija. Šume su ključan alat i jedan od posljednjih asova u rukavu čovječanstva protiv problema globalnog zagrijavanja.

Da niko nije pošteđen ovog problema, pokazuje i činjenica da se i Bosna i Hercegovina suočava sa ovim izazovom na svakodnevnom nivou. Uticaji klimatskih promjena u našoj zemlji se, u najvećoj mjeri, ogledaju u smanjenoj količini padavina na godišnjem nivou što dovodi do perioda suša kao i smanjenja prinosa poljoprivrednih kultura. U šumskim područjima naše zemlje, požari su sve intenzivniji, a dodatni problem stvaraju nelegalne sječe šuma što posljedično dovodi do istrebljenja biljnih i životinjskih vrsta te nestajanja njihovih staništa. Visoke temperature, čak i u zimskim mjesecima, dovode do smanjenja snježnog pokrivača na bosanskohercegovačkim planinama što utječe na pad prihoda u turističkom sektoru. Svi nabrojani problemi su direktna posljedica globalnog zagrijavanja u našoj zemlji i ovi problemi su (izuzev snježnog turizma) vezani za period kasnog proljeća i ljeta. Međutim, veći industrijski centri kao i glavni grad naše zemlje se tokom kasne jeseni i cijele zime susreću sa drugom vrstom problema, a to je zagađen vazduh. Gradovi poput Zenice i Tuzle se sa problemom zagađenog vazduha bore decenijama unazad, a glavni krivci za ovu pojavu su industrijska postrojenja sa nedovoljno regulisanim standardima, propisima i neodgovarajućim filterima na svojim strojevima. Kada na te pojave dodamo aspekt saobraćaja i zagrijavanja domaćinstava čvrstim gorivima, dobijamo situaciju sa kojom se nosi Sarajevo posljednjih godina. Naš glavni grad je proteklu zimu ponio neslavni epitet najzagađenijeg grada na svijetu sa indeksom zagađenosti od preko 370 što predstavlja alarm za opasnost za cijelu populaciju. Ovakav zrak dovodi do povećanog rizika od nastajanja brojnih respiratornih i drugih oboljenja.

Kada govorimo o mjerama, bilo bi dobro razdvojiti ih na one mjere koje svi mi možemo primjenjivati i mjere koje trebaju poduzimati viši nivoi (vlast, globalne organizacije, itd.). Mjere koje svi mi možemo poduzimati su: korištenje bicikala, šetnja, smanjeno korištenje ili supstitucija proizvoda koji sadrže hemikalije koje uništavaju ozonski omotač drugim proizvodima, čuvanje šuma i zabrana paljenja vatre na otvorenim šumskim površinama, dizanje svjesnosti o ovoj problematici kod članova naše porodice, prijatelja, i sl. Mjere koje bi trebale razmotriti vlasti su: zabrana korištenja vozila sa Euro 3 motorom i starijim (barem u zimskim mjesecima), zabrana korištenja uglja kao goriva za zagrijavanje domaćinstava (po primjeru Vlade KS), donošenje Zakona o šumama na nivou BiH, stroge kazne za postrojenja koja ne koriste filtere a izbacuju štetne gasove i druge derivate u zrak, podsticaji i subvencije za korištenje obnovljivih izvora energije, itd.

Jedino ako se svi udružimo na globalnom nivou i počevši od malih koraka i s vjerom da može biti bolje, počnemo raditi neke od navedenih stvari, naša planeta se u dogledno vrijeme može oporaviti ili barem popraviti svoje stanje u koje smo je ipak doveli, niko drugi nego mi – svojom nepažnjom i nebrigom. A često zaboravimo da je upravo ona jedini dom koji imamo i da ga trebamo ostaviti zdravim i čistim za nas, za sve generacije koje rastu ovdje ali i one koje će tek doći.

Tekst pisao: Armin Lagarija

Izvori:

Strategija prilagođavanja na klimatske promjene i niskoemisionog razvoja za Bosnu i Hercegovinu – UNDP BiH, juni 2013.

https://www.ekovjesnik.hr/clanak/2080/gubitkom-suma-nas-jedini-planet-se-dodatno-zagrijava
https://www.index.hr/vijesti/clanak/zasto-sarajevo-ima-najzagadjeniji-zrak-na-svijetu-i-koliko-je-to-stvarno-opasno/2047532.aspx
https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=17109