BUDITE DIO PROMJENE

Baka mi je govorila da nikada ne ostavljam smeće na tlu, već da da ga ponesem sa sobom. Mama mi je govorila da ne stavljam više hrane na tanjir nego što mogu pojesti, jer nije lijepo bacati hranu u smeće. Tata mi je govorio da ne ostavljam uređaje uključene ukoliko ih ne koristim u tom trenutku, jer je bespotrebno trošiti struju na taj način. Iako sam bila veoma mala da te stvari razumijem, sada kada sam odrasla i dalje tiho čujem njihove glasove koji me podsjećaju da čuvam okoliš, da budem obzirna prema onome što imam, te da razmišljam o uticaju na sredinu u kojoj živim.

Polaskom u srednju školu moj način razmišljanja se počeo mijenjati. Shvatila sam koliko se institucije naše države i ljudi uopšte malo brinu o očuvanju okoliša. Nešto zbog lošeg informisanja i edukacije, a nešto zbog navika. Veliki broj ljudi nije svjestan količine otpada koji proizvodi i ograničenosti resursa naše planete. Počnimo od flaše vode koju kupimo jer smo na putu od tačke A do tačke B osjetili žeđ. Tokom proizvodnje te plastične boce u prirodu se ispuštaju plinovi poput trikloroetana, metilen hlorida, acetona, sumpornih oksida, azotnih oksida, metanola… koji predstavljaju veliku opasnost za okoliš kao i za radnike koji se nalaze u njihovom okruženju. Nakon što popijemo vodu iz te flaše, vjerovatno ćemo je baciti u kantu za smeće čiji će sadržaj završiti na deponiji gdje će trebati 450 godina da se ta flaša razgradi. Ukoliko odlučimo biti odgovorni i baciti tu flašu u kontejner za reciklažu plastike u našoj zemlji, desit će se potpuno isto, dakle ta flaša će završiti na istoj onoj deponiji.

Nosioci glavnih promjena u svijetu su uvijek bili mladi ljudi, njihov progresivan način razmišljanja, nove ideje, entuzijazam, odvažnost… Tako treba biti i u promjenama ekoloških navika. Ono što mi možemo uraditi da presiječemo krug loših navika jeste da širimo svijest o postojećim problemima i mogućim rješenjima u nadi da će se desiti neke promjene, podići svijest o razvrstavanju otpada, otvoriti postrojenja za reciklažu, unaprijediti odvoz razvrstanog otpada iz kontejnera za reciklažu. To podrazumijeva i pritisak na institucije za uvođenje više časova nastave koja govori o ekologiji, ekoloških sekcija, organizovanje pošumljavanja, saradnju sa medijima i društvenim mrežama na informisanju stanovništva o posljedicama zagađenja i loših ekoloških navika.

Možda nam se čini kao da jedna plastična flaša neće napraviti neku razliku, ali ako objasnite svojim prijateljima, porodici, poznanicima koliko je ta JEDNA “nezbrinuta” flaša zaista štetna za okoliš, onda to više nije jedna flaša manje u smeću, već mnogo više njih. Promjena počinje od vas!

Tekst pisala: Inka Šehić

Izvori:
https://chariotenergy.com/blog/how-long-until-plastic-decomposes/
https://ecologycenter.org/plastics/ptf/report3/