Samopouzdanje po svojoj definiciji znači dojam/mišljenje osobe o samoj sebi a kod nas se ovo prevodi u “šta raja misli o tebi.”

Ali kako raspoznati pravo od fejkanog samopouzdanja? Kako znati je li trenutni put pravi put?

Postoje distinkcije između “samopouzdanja” i istinskog samopouzdanja i mogu se prepoznati kroz 3 sljedeća faktora :

1. EMOCIJA RACIONALNOSTI

Čovjekov mozak se razvijao kroz 3 slijeda i prema tome se naš mozak zapravo sastoji od 3 mozga. Prva 2 su nam ista kao i kod životinja – animalni i limbički sustav. Prvi je zadužen za funkcije preživljavanja (borba, bijeg i “zamrzavanje”), a drugi za naše emocije.

Međutim mi imao i treći slijed kojega životinje nemaju, neokorteks. Ovaj ti mozak omogućava razmišljanje. Kada limbički mozak doživljava emociju straha, tvoj neokorteks ti omogućava razmišljanje o toj emociji. Ovo nijedna druga vrsta na svijetu ne može. Razmišljati o svojim emocijama.

I tu se krije prvi faktor istinskog samopouzdanja – racionalnost

Emocije su samo naše privremeno stanje. A naša racionalnost nam omogućava da spoznamo kako se osjećamo i da onda tom osjećaju kažemo “haj odjebi.” i radimo što bi inače radili.

Nije kako se osjećaš. Nego kako se osjećaš u vezi toga kako se osjećaš.

2. ŠTA SE GOD DESI, PREŽIVJET ĆU

Imaš li onog jednog prijatelja koji se u situacijama života i smrti ponaša tako smireno i normalno kao da mu je to svakodnevnica? E pa to je drugi faktor istinskog samopouzdanja.

Kada stvoriš takav odnos prema sebi, gdje si siguran da što se god dogodi, ti nećeš umrijeti. To daje takvu dozu smirenosti i samopouzdanja jer si bukvalno spreman na sve. Pa i na stvari na koje tehnički nisi spreman (nisi prijevremeno skontao da bi se mogle dogoditi), ti si spreman. Jer u trenutku kada se dogode, u tom trenutku ćeš znati kako reagirati.

A to sve dolazi iz ovog principa “Šta god da se desi, preživjet ću”.

Jer ne mogu oni smisliti problema koliko ih ja mogu riješiti kada treba. A do ovakvog stava i razmišljanja dolazimo kroz sljedeći faktor.

3. ISTINSKO SAMOPOUZDANJE NE DOLAZI IZ USPJEHA ALI NI IZ GUBITAKA

“You have the choice: either as little displeasure as possible, painlessness in brief … or as much displeasure as possible as the price for the growth of an abundance of subtle pleasures and joys that have rarely been relished yet? If you decide for the former and desire to diminish and lower the level of human pain, you also have to diminish and lower the level of their capacity for joy.” – Friedrich Nietzsche

Istinsko samopouzdanje dolazi iz mogućnosti prevazilaženja gubitaka. Kada pobjeđujemo, onda slavimo. Ali kada gubimo, trebamo učiti. Ako ne učimo iz poraza, onda su oni uzalud.

Tek učenjem iz poraza i nastavljanjem sa daljnjim radom dolazimo do istinskog samopouzdanja. Preduvjet za uspjeh jeste poraz i ona osoba koja ga ima, kako ga god definirala, je morala proći kroz mnoge poraze kako bi došla tu gdje jeste.

Pobjede ti daju ponos, porazi ti daju poniznost.

Pobjeda i poraz su iste po prirodi, ali drukčije po stupnju. I tek onda, kao što je i Nietzsche rekao, kada si spreman za jednu krajnost istog spektra, si spreman za drugu krajnost istog spektra. Nema uspjeha i pobjede bez poraza. Što si više poraza spreman prihvatiti, to ćeš više pobjeda i imati.

*Stvari koje nisu vrijedne truda*

Poraz boli, ali kao što smo već rekli: “Što se god desi, preživjet ću”.

Preuzeto sa www.brunoboksic.com